nnovon

Nedjelja je, kao što smo se "dogovorili", rezervirana za Book Club. Nakon što sam vam u prošlom Book Club postu predstavila listu knjiga koje ću pročitati u svibnju i neke od njih pročitala, red je da vam kažem pokoju riječ o njima. Prva na "tapetu" je roman Čudo u Poskokovoj Dragi Ante Tomića . Ante Tomić je hrvatski novinar i književnik rođen 22.4.1970. u Splitu. Osnovnu školu je završio u Prološcu pokraj Imotskog, vojnu srednju školu JNA u Zagrebu te studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru. Osim mnogobrojnih kolumni i novinskih članaka, za koje je i višestruko nagrađivan, autor je i relativno velikog broja knjiga:  Zaboravio sam gdje sam parkirao,  Što je muškarac bez brkova,  Smotra folklora,  Ništa nas ne smije iznenaditi,  Veliki šoping,  Klasa optimist,  Ljubav, struja voda i telefon,  Građanin pokorni,  Dečko koji obećava,  Čudo u Poskokovoj Dragi,  Nisam pametan, Ve...

U zadnjem postu 2015. godine sam spomenula da u ovoj godini želim više čitati i napokon sam se uhvatila u koštac s tim ciljem. Nedavno sam obnovila članarinu u gradskoj knjižnici i podsjetila se kako je lijepo izgubiti par sati u miru i tišini istražujući knjige. Samo vi i one. Daleko od buke i svakodnevnih problema. Kao da ste u nekom drugom svijetu &heart; Razmišljajući o naslovima koje trebam pročitati došla sam do ideje da na blogu pokrenem novu rubriku: Book Club. Postove iz ove rubrike ću objavljivati nedjeljom, a u njima ću jednom mjesečno pisati o knjigama koje planiram pročitati u tekućem mjesecu, kratke osvrte na knjige koje pročitam, preporuke... Također voljela bih da se vi koji ćete ovu rubriku pratiti ne ustručavate ostaviti svoje preporuke, mišljenje i dojmove o knjigama koje ste pročitali ;) Prije nego vam kažem što čitam u svibnju željela bih vam reći da ja nemam najdražu knjigu niti najdražeg autora pa čak ni najdraži žanr. Jednostavno otvorena sam za sve opcije....

Nakon mjeseci nepisanja evo mene s novim postom. Kada bih vam krenula nabrajati zašto me nije mjesecima bilo mogla bih napisati čitav jedan post pa ćemo taj dio preskočiti, ali imam potrebu reći da se divim svim ženama koje uz posao, obitelj, faks i raznorazne druge obaveze uspješno vode svoje blogove. Moj naklon do poda! Iako puno proizvoda čeka u redu za svoju recenziju, danas sam ipak dala prednost ovom lakom štivu. Dugo sam se nećkala hoću li ga napisati ili ne. Znam da mnogima ovakve teme idu na živce, ali ja sam jedna od onih koje sve započinju na puni sat, ponedjeljak, prvi u mjesecu ili pak na Novu godinu pa sam zbog toga odlučila da sebi priuštim sat, dva uživanja u pisanju o onome što volim i napišem ovo što vi trenutno čitate. Oni spomenuti, kojima se ovakve teme ne sviđaju, neka se poštede nerviranja i odmah odu na kraj posta, pročitaju zadnji odjeljak, pritisnu x na vrhu i navrate neki drugi put ;) Uz odluke poput diplome, preseljenja, osamostaljenja i sl. koje mi 2016. sa...

Danas je na redu jedna tema za koju nikada nisam mislila da će se na naći na mom blogu. Već u prvom postu sam spomenula vježbanje i kako nisam na ti s njim te da ako me vidite da vježbam možete biti sigurne da me je netko na to na tjerao.  Ovo ljeto sam se uhvatila vježbanja. Netko me natjerao. Točnije, nešto me je natjeralo, a to je: bol u leđima. Otkako znam za sebe imam problema s leđima, a posao kojim se bavim je to samo pogoršao te sam bila prisiljena početi vježbati. I  tako sam ja jedno ljetno popodne po YouTubeu gledala vježbe za leđa i naišla na video jedne diiiivne ( barem ovako virtualno) cure čija su me smirenost i pozitivan stav natjerali da odmah uzmem neki ručnik, raširim ga po podu i bacim se na vježbanje. Nakon odrađenih vježbi bol u leđima se smanjila, ali to me se nije toliko dojmilo koliko moja smirenost i neko bolje raspoloženje.  Tada sam nastavila istraživati njene videe i čim sam vidjela da ima izazov od 30 dana odlučila sam ga se uhvatiti. Sutradan sam nadobudn...

Žene ♥ Znam da me nije dugo bilo. Znam da sam obećala pisati češće. Znam da to nisam ispunila. Znam da je zadnji post isto bio Happiness is... Sve to znam, ali nikako nisam mogla na to utjecati, a bome nisam imala ni volje ni vremena tome se posvetiti. Ako ste spremne prijeći preko toga i oprostiti ovoj lošoj blogerici što joj blog nije na prvom mjestu onda za vas imam jednu dobru vijest, a to je da sam smislila kako se organizirati da blog ne pati, ali prije nego vam odam tajnu pročitajte što me je to u posljednje vrijeme razveselilo i zbog čega je blog patio ;) Imati posao! Znate onaj studentski posao u struci koji sam vam spominjala u ovom postu ? E pa taj posao je gotov, ali dobila sam priliku nastaviti raditi i ne mogu vam opisati koliko mi to znači. Danas, kada mnogo ljudi ostaje bez posla, prava je sreća doživjeti da vam neko nudi posao i bori se za vas. U tom trenutku sav trud, sve one neprospavane noći, sva ljeta bez kupanja ( u moru mislim :D) , sve one suze i sva ona živcira...

Prošlo je više od dva mjeseca od zadnjeg Happiness is... posta i zaista je bilo teško odabrati samo par stvari koje su me razveselile u tom periodu. Ipak nekako sam se uspjela odlučiti i danas ću ih podijeliti s vama. Radi se o četiri stvari koje ništa ne koštaju i mislim da su pravi pokazatelj da je sreća u malim stvarima te da samo malo bolje trebamo pogledati oko sebe, pronaći ih i uživati. Bijeg iz civilizacije! Znam da sam mlada i ne, nisam zaboravila što vole mladi, ali meni se to ne sviđa. Jedna sam od onih koji će umjesto izlaska u neki klub radije okupiti ekipu doma, koji će umjesto dana na plaži izabrati dan u nekoj šumi,... Mislim da ste shvatili što želim reći :) Ovo ljeto sam svaki slobodni trenutak koristila za bijeg iz uzavrelog Splita. Dane sam provodila na jednom mirnom mjestu, okružena sa samo šest ljudi,  puno životinja, bez interneta, bez stresa i većinom u dugim rukavima. Moram vam priznati da se dugo nisam osjećala tako mirno i bezbrižno i zbog toga vam savjetujem...

Za ovu tmurnu i nimalo ljetnu nedjelju ( barem ne u mom gradu) odabrala sam jedan laganiji post. Statistika kaže da vam se prvi post ovog tipa dopao i to me neizmjerno veseli jer baš guštam pisati ove postove.  Ako netko ne zna o čemu je riječ, a ono baš ga zanima onda ima sva pojašnjeno u ovom postu , a vi ostali slobodno preskočite taj korak i nastavite čitati ovaj post ;) Promocija! Radi se o promociji prvostupnika i zapravo ja nisam ni htjela ići na to. U početku sam to doživjela kao nešto potpuno besmisleno budući da se održava godinu dana nakon što sam obranila svoj završni rad. Također, dobro znam svoj fakultet i znala sam da će to biti sve samo ne svečano i da ću se nepotrebno nervirati i uzaludno potrošiti svoja dva sata. Međutim, mater ka' mater nije dala mira nikome doma dok se je nisam predomislila. I eto,  pojavila sam se i ja tog KIŠNOG dana u toj prastaroj dvorani da posvjedočim školskom primjeru neorganizacije. Iako je sve bilo katastrofalno organizirano ( u duhu mo...

U ovom postu sam vam najavila da ću uvesti neke nove kategorije na blog i da ću se s vremena na vrijeme odmaknuti od beauty tema. Danas vam predstavljam novu kategoriju na blogu naziva Happiness is... Svi govorimo da je sreća u malim stvarima, ali često te male stvari ne primjećujemo. Zato sam ja odlučila neke male, a ponekad i velike, stvari koje su me usrećile i koje će me tek usrećiti zabilježiti i predstaviti vam ih u Happiness is... postovima. Pisat ću ih s veremena na vrijeme i nadam se da će vam se svidjeti i da će vas inspirirati te motivirati da i vi obratite pažnju na male stvari koje imaju veliko značenje ♥ Upoznati Milu ! Odmah da vam priznam da će se cijeli ovaj post vrtjeti oko mile :D Mila je simpatična cura koja stoji iza bloga GleeTree92 , lakoholičarka i šopingholičarka iz Imotskog. To sam znala o njoj prije nego sam počela pisati blog, ali nakon pokretanja bloga počela sam se s njom dopisivati i shvatila sam da je ona prije svega jedna divna osoba, puna razumijevan...